- definitivan
- (d-no) definitiv, endgültig; abschließend
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
indefinitivan — ȉndefinitīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji nema kraja u vremenu i trajanju; beskrajan, opr. definitivan ETIMOLOGIJA lat. indefinitus ≃ in 1 + v. definitivan … Hrvatski jezični portal
dȅfinitīvno — pril. na definitivan način; konačno, neopozivo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kònačan — kònač|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}za kojim ništa ne slijedi [∼na presuda]; posljednji, neopoziv, definitivan 2. {{001f}}koji je ograničen, opr. beskonačan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
záključnī — záključn|ī prid. koji je krajnji, s kojim se zaključuje [∼o poglavlje]; konačan, definitivan, posljednji, finalan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
konačan — kònačan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. za kojim ništa ne slijedi [konačna presuda]; definitivan, neopoziv, posljednji 2. ograničen, opr. beskonačan ETIMOLOGIJA vidi konac … Hrvatski jezični portal
zaključni — záključnī prid. DEFINICIJA koji je krajnji, s kojim se zaključuje [zaključno poglavlje]; konačan, definitivan, posljednji ETIMOLOGIJA vidi zaključiti … Hrvatski jezični portal